2 Chronicles 13
1 U osamnćstoj godini Jeroboamova kraljevanja postade Abija kralj nad Judom.
2 On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, kći Uriela iz Gabe. Između Abije i Jeroboama izbio je rat.
3 Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika u kojoj je bilo četiri stotine tisuća izabranih ljudi. Jeroboam se postavi u bojni red prema njemu s osam stotina tisuća izabranih, hrabrih ljudi.
4 Tada stade Abija gore na brdo Semarim, što leži u Efrajimovoj gori i povika: “čujte me, Jeroboame i svi Izrćlovi sinovi!
5 Zar doista niste morali znati da je Gospodin, Bog Izrćlov, predao kraljevstvo nad Izrćlom na vječna vremena Davidu i njegovim potomcima na temelju posoljenoga zavjeta?
6 Ali Jeroboam, Nebatov sin, sluga Salomona, Davidova sina, ustade i pobuni se protiv svoga Gospodara,
7 pa se skupiše oko njega ljudi tašti i nevaljalci i Roboama, Salomonova sina, posve staviše pod svoju vlast. Jer je Roboam bio premlad i nije bio samostalan da bi im se mogao oduprijeti.
8 I vi sad mislite da se možete oprijeti Gospodnjemu kraljevstvu, koje je u rukama Davidovih potomaka, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne telce, koje vam je Jeroboam dao napraviti za bogove.
9 Niste li otjerali Gospodnje svećenike, Aronove potomke, i levite i postavili sebi svećenike kao narodi drugih zemalja? Svaki koji je došao s juncem ili sa sedam ovnova, da se posveti, postao je svećenik onima koji nisu bogovi.
10 Ali naš Bog jest Gospodin. Mi nismo otpali od njega, a kao svećenici služe Gospodinu Aronovi potomci, i leviti obavljaju službu.
11 Oni prinose Gospodinu jutrom i večerom žrtve paljenice i miomirisan kâd, stavljaju kruhove postavljene na stol od čistoga zlata i pale svake večeri zlatni svijećnjak sa žišcima. Jer mi držimo zakon Gospodina, svojega Boga. A vi ga ostaviste.
12 čujte, s nama je na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama, da zatrube protiv vas. Sinovi Izrćlovi! Ne borite se protiv Gospodina, Boga svojih otaca! Jer ne ćete imati uspjeha.”
13 Ali Jeroboam povede zasjedu da im dođu iza leđa. Tako su Judejcima jedni bili sprijeda, a s leđa im je bila zasjeda.
14 I kad se Judejci obazreše, a ono boj i sprijeda i straga. Oni zazvaše Gospodina. Svećenici zatrubiše, i Judejci podigoše ratnu viku.
15 Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i sav Izrćl među Abijom i Judom.
16 Izrćlovi sinovi pobjegoše od Judejaca, kojima ih Bog dade u ruke.
17 Abija i njegovi ljudi nanesoše im težak poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izrćla.
18 Tako su onda bili poniženi Izrćlovi sinovi, a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca.
19 Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu više gradova, naime Betel, Ješanu i Efron s njihovim selima.
20 Jeroboam se, dok je živio Abija, više nije oporavo. Gospodin ga udari pa umre.
21 A Abija postade moćan. On sebi uze četrnćst žena. One mu rodiše dvadeset i dva sina i šesnćst kćeri.
22 Ostala Abijina povijest, djela koja je poduzimao, sve je to zapisano u zapisima proroka Adona.
23 Kad je Abija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Davidovu gradu. Umjesto njega postade kralj njegov sin Asa. Za njegova vremena imala je zemlja mir deset godina.